Na današnji dan, 1904. god. rođen je Besim Korkut

Pohađao je ruždiju u Travniku, a Okružnu medresu završio je u Sarajevu. Upisao je također i Šerijatsko – sudačku školu da bi po njenom završetku 1925.g. otišao u Kairo. Na Al-Azharu je studirao islamske nauke. Diplomirao je 1931.g. i potom se vraća u domovinu. Iste godine dobio je mjesto nastavnika na Šerijatsko – sudačkoj školi u Sarajevu gdje je predavao arapski jezik, stilistiku, akaid, historiju islama, te šerijatsko pravo.

Kada je u junu 1937.g. ova škola prestala sa radom, Korkut je dobio posao vjeroučitelja u Državnoj realnoj gimnaziji u Mostaru. Predavao je i na Višoj islamskoj šerijatsko-teološkoj školi i Državnoj ženskoj gimnaziji u Sarajevu, radio je u republičkom Ministarstvu prosvjete, te u Komitetu za visoko školstvo i naučne ustanove u Sarajevu. Po osnivanju Orijentalnog instituta 1950., Korkut prelazi na rad na Institutu i tu ostaje sve do 1. marta 1969. kada je penzionisan. Allahovom voljom, preselio je na bolji svijet 2. novembra 1975. godine.

Bio je omiljen predavač

Besim Korkut je bio dobar predavač i izuzetan pedagog. Na lahak i pristupačan način je tumačio predmete koje je predavao, tako da su njegovi učenici, kojima je ostao u jako lijepom sjećanju, uvijek sa zanimanjem pratili njegova predavanja. Nije mu bilo teško da neku lekciju objašnjava učenicima i po nekoliko puta, jer cilj mu je bio da ga dobro razumiju i da ne bude nikakve dileme ili pogrešnog shvatanja kod njih.

Korkut je još kao student Al-Azhara objavio interesantan članak o ovom Islamskom univerzitetu. Nakon povratka u BiH pisao je u mnogim našim listovima i časopisima, kao što je Novi behar, Gajret, Glasnik VIS-a, a svoje radove je potpisivao punim imenom i prezimenom. Kada je 1937. godine Šerijatsko – sudačka škola prestala sa radom, on je napisao članak pod naslovom “Pedesetogodišnjica i likvidacija Šerijatske sudačke škole u Sarajevu” (Kalendar Gajret za 1938. godinu). Godine 1952. Izdavačko preduzeće “Svjetlost” štampalo je “Gramatiku arapskog jezika za I i II razred klasičnih gimnazija” koju je napisao Korkut. Ovaj udžbenik se pokazao vrlo praktičnim. Međutim, nikada nije odštampan i drugi dio, priređen za III i IV razred gimnazija. Napisao je također udžbenik za VII razred iz područja historije – „Istorija islama“, zatim iz istog područja „Kratak pregled povijesti islama“.

Ono u čemu se Korkut posebno istakao bila je prevodilačka djelatnost. Mnogo je prevodio sa arapskog jezika, naročito iz arapske lijepe književnosti gdje se pokazao kao odličan poznavalac kako arapskog, tako i bosanskog jezika. Naime, odlično je poznavao maternji jezik, posebno narodni govor i njegovu frazeologiju što mu je uveliko olakšavalo prevođenje. Po dolasku u Orijentalni institut Korkutu se pružila prava prava prilika za naučni i prevodilački rad. Rezultat njegovog naučnog rada su tri knjige dokumenata iz Državnog arhiva u Dubrovniku, koje je Besim-ef. preveo i za štampu pripremio, a Orijentalni institut izdao pod naslovom: “Arapski dokumenti u Državnom arhivu u Dubrovniku”. Izdavačka kuća Dječija knjiga iz Beograda i Svjetlost iz Sarajeva su izdale najviše njegovih prijevoda, a tu su kuće Novo pokoljenje, Veselin Masleša, te Džepna knjiga. Neki od tih prijevoda su: “Arapske šaljive pripovijetke i basne”, “Indijske basne”, zatim majstorski prijevod indijskih basni “Kelila i Dimna”.

Štampanje prijevoda Časnog Kur’ana nije doživio

Međutim, ono na što nas najviše asocira ime Besima Korkuta jeste njegov prijevod Časnog Kur’ana. To je kruna njegovog prevodilačkog rada. Najčitaniji je prijevod u BiH i rijetke su muslimanske porodice koje u svom domu ne posjeduju ovaj prijevod. Na prevođenju Časnog Kur’ana radio je više od decenije, međutim nije dočekao njegovo štampanje kojem se posebno radovao i sa nestrpljenjem ga očekivao. Prijevod je štampan dvije godine nakon njegove smrti, 1977. godine, prvo u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu, a potom i u izdanju Stariješinstva Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije u Sarajevu. Za ovaj poduhvat Besima ef. Korkuta, trebala je iskrena vjera, sabur, izuzetno poznavanje vjere, kao i znanje arapskog i bosanskog jezika. On je to sve posjedovao. Njegov prijevod veliki je doprinos našoj islamistici kao i nauci uopće. Prijevod je doživio mnoga izdanja. Neka od njih su i džepnog izdanja.

Rahmetli Besima ef. Korkuta krasile su lijepe osobine, bio je iskren, otvoren i dobronamjeran čovjek. Nije žalio vrijeme, niti je sebe žalio ukoliko je trebalo nekome pomoći ili nešto protumačiti. Njegov rad se osjetio i u Vakufsko-mearifskom povjerenstvu u Sarajevu, kada je bio izabran u ovo predstavničko tijelo 1945. godine. Uvijek je bio rado viđen u društvu.

Njegovom smrću otišao je i posljednji iz plejade Korkuta – teologa. Njegova smrt bila je veliki gubitak za BiH i Bošnjake.

Piše: Ajla Keserović

Glasnik BH studenata u Egiptu br. 10

Preuzeto sa Preporod.info