MEKTEB – temelj islamskog odgoja i obrazovanja – mr. Ahmet-ef. Skopljak
Poslanik a.s. nas uči da je vjera savjet. Kuran nas opominje da život nije igra i zabava nego ozbiljna stvar. Za kvalitetan život savjet je neophodan. Najbolji savjet za kvalitetan život je vjera. Da imamo dva života bilo bi lahko. Jedan bi mogao biti generalna proba na kojoj bi se isprobale mnoge varijante života i izabrala najbolja. Međutim, život je jedan, šansa je jedna, nema probe. Nema nove šanse. Zato tu jednu treba iskoristiti. Ne smije se promašiti. Ako se ona promaši, čovjek može kratko uživati na dunjaluku ali će sigurno, na kraju, gubitnik biti.
Kako god su prve riječi Kurana spuštene na zemlju u imperativu da se uči: “Uči u ime Gospodara tvoga…” (El-Alek 1.) tako i našu djecu odmah od malena treba učiti. Našoj djeci još u ranom djetinjstvu je potreban savjet. Treba im objasniti najbolju varijantu života.
Mekteb je najznačajnija institucija u našoj zemlji koja uči djecu na vrijeme ono što vjera traži a što životu najviše znači. Mekteb na odgovarajući način servira djeci sve savjete koje život treba, i bez generalne probe, u duhu vjere, nudi najbolju varijantu života. Onu, koja život čuva a ne uništava; onu, koja život iskoristi a ne upropati; onu, koja vodi uspjehu, sreći, ljepoti na ovom svijetu i u vjećnosti. Allah dž.š. kaže: „I doista, ovo je pravi put Moj pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto tako vam On propisuje, da biste se grijeha klonili.” (El En’am 153 ).
Mekteb u BIH stotinama godina podiže generacije ljudi na temeljima vjere. Iz njega su kroz historiju izrasli mnogi alimi, muftije, sudije, vojskovođe, veziri ali ono najvažnije jeste da se u mektebu uči biti čovjek u duhu vjere. Da se razviju sve lijepe osobine koje treba da krase čovjeka i približavaju ga stepenu meleka a da ga sačuva od svih ružnih osobina koje ga približavaju nivou životinje.
Iza nas je mektebska godina. Održano je mnogo časova. Naučeno je mnoštvo lekcija. Svaka lekcija ili svako slovo koje je naučeno je velika korist za učenika, za muallima ali i za učenikove roditelje. I učenje i podučavanje i podsticanje učenju je ibadet. Učenici su u mektebu na najbolji način primijenili prve kuranske riječi “Uči u ime Gospodara tvoga…” te ispunili obavezu da nauče osnove svoje vjere, te kroz to bili u ibadetu.
Muallimi su podučavanjem učenika kelime i šehadetu, harfovima i surama bili u ibadetu i postigli mnogostruku korist za sebe koja se ne može mjeriti dunjalučkim mjerilima. Dok god njihovi učenici izgovaraju šehadet, uče sure, klanjaju, muallimi imaju dobro djelo od toga, imaju udio u tome. Najbolji motiv muallimima za njihov rad su riječi Poslanika a.s. :”Najbolji među vama je onaj koji uči Kuran i koji druge njemu podučava”.
Roditelji imaju obavezu da lijepo odgoje svoju djecu i da ih poduče vjeri. Mekteb im na adekvatan način pomaže u tome, a roditelji i rodbina će šaljući i podstičući djecu da idu mekteb, za svoj trud, odgovornost i ustrajnost, ako Bog da, imati i dunjalučku i ahiretsku korist.
Osim harfova I sura u mektebu se sa posebnom pažnjom učilo i o namazu, postu, zekatu, hadžu, lijepom ponašanju, historiji Islama ali i nekoliko stvari koje su važne a koje se samo u mektebu na najbolji način mogu naučiti, a koje će pomoći budućim generacijama da očuvaju vjeru na ovim područjima:
-U mektebu se učilo o pobožnosti; učeći o Allahu, o njegovim svojstvima i lijepim imenima. Pobožnost je važna jer ona znači da se čovjek istinski Allaha boji i da Ga na najljepši način voli. Polaznici mekteba su naučili da je pobožan čovjek svjestan da ga Allah uvijek vidi i da je važno da sve u ime Allaha radi. Zato se pobožan čovjek ne predstavlja riječima, hvalisanjem, nego djelima. Allah dž.š. kaže: “Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji”(El-Hudžurat 13) a ne onaj koji se najviše pobožnošću hvali.
-U mektebu se učilo o zajedništvu. Polaznici mekteba su kroz lekcije i međusobno prijateljevanje naučili da je snaga i ljepota u zajedništvu a ne u podjelama, ali i da je jedinstvo obaveza jer Allah dž.š. kaže: “Čvrsto se drzite Allahovog uzeta I nikako se ne razjedinjujte”(Ali Imran 103). Allah dž.š. je stvorio ljude različitima i sasvim je normalno da ljudi drugačije misle, da neke stvari drugacije razumijevaju i rade, ali da te razlike ne smiju biti povod za mržnju, prezir, borbu ili tekfir. Jer treba znati da nije jedinstvo da prihvataš, da volis, da se druzis samo sa onim ko tebi odgovara i ko se sa tobom slaže, nego da prihvatiš i onoga ko je vjernik a ne slaže se sa tobom u nekim stvarima ili neke stvari drugacije razumijeva i radi. Vrlo mali broj ljudi isto misli, slično osjeća i iste poglede na svijet ima, ali to nije prepreka da budu jedinstveni u svojoj vjeri, u svojim džematima, da budu braća. Treba svakog vjernika prihvatiti sa njegovim vrlinama ali i mahanama; uzivati u njegovim vrlinama a trpiti njegove mahane. Ne moze jedinstvo bez sabura, ali je jedinstvo nasa vjerska obaveza I velika snaga.
-U mektebu se učilo da je vjera lahka, da nema ništa u vjeri teško propisano prema riječima Allaha dž.š. „ …u vjeri vam nije ništa teško propisao…“ (El-Hadždž, 78). Polaznici mekteba su naučili da je Islam vjera sredine, a sredina ne dozvoljava ni zapostavaljanje ni pretjerivanje u vjeri. Sredina u vjeri je ono što je najbolje, najkorisnije i najpravednije. Zato je cilj da se vjerom izgradi kvalitetan vjernik, pobožan, čestit, vrijedan i prijatan a da se očisti od zlobe, neprijateljstva i mržnje.
-U mektebu se učilo o budućem svijetu. Polaznici mekteba su naučili da smrt nije kraj, nego početak života čiji kvalitet ovisi o dunjalučkim djelima. Živeći na dunjaluku izgrađuje se vjećnost. Bilo bi lahko prepustiti se igri, zabavi i uživanjima da nije stati pred Allaha i odgovarati, te da od toga ne zavisi vjećnost. Zato polaznici mekteba, pohađajući nastavu i učeći lekcije, postaju svjesni da svaki čovjek radeći hajr uljepšava svoje mjesto u vjećnosti a da se griješeći približava vatri.
Prema tome, mekteb je najveća šansa Islamske zajednice da podigne nove generacije, koje će prihvatiti najbolji savjet i sa velikom pažnjom čuvati i živjeti ideale vjere koji su adekvatni vremenu i prostoru u kojem živimo.
Mekteb je, također, šansa muallimima da podučavajući učenike najboljim savjetima i idealima budu stalno u ibadetu, da urade veliki posao u svojoj misiji i da na svom životnom putu urade najbolja djela koja će im koristiti na oba svijeta.
A ne treba zanemariti ni to da je mekteb velika šansa roditeljima, dedama i nanama da, podstičući i usmjeravajući svoju djecu i unučad prema mektebu, ispune svoju obavezu njihovog vjerskog odgoja i obrazovanja, te da ostanu sigurni da će njihova djeca i unučad biti njihovi dostojni nasljednici i da će sačuvati ideale vjere sa kojima su oni živjeli i koje su ljubomorno čuvali.
Molim Allaha dž.š. da naučene mektebske lekcije žive u praksi, da se njima okoriste i učenici i zajednica, a da se u narednim mektebskim godinama postignu još bolji rezultati. Ja Rabbi ukabuli naš trud, primi naša dobra djela i podari nam dobro ovog i budućeg svijeta. Amin.