Zekat i važnost njegovog organizovanog prikupljanja

Piše: Idriz Budimlić

Svaki islamski propis donosi korist šerijatskim obveznicima i plodovi praktične primjene islama su vidljivi još na ovom svijetu. Ova je činjenica izražena u svim ibadetima, naročito zekatu. Zekat je propisan radi čišćenja imetka i njegovog pospješivanja.

Uzvišeni Stvoritelj, naređujući Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da prikuplja zekat od svojih sljedbenika, kaže: “Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i unaprijediš, i moli za njih” (Et-Tevba, 103).

U ovom ajetu jasno se i nedvosmisleno ukazuje na to da izdvajanjem zekata šerijatski obveznik čisti svoj imetak i unapređuje ga. Iako na prvi pogled djeluje da zekat umanjuje čovjekovu imovinu. U hadisu od Ebu Hurejre prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka ne može umanjiti imetak.” (Muslim)

Plemeniti Stvoritelj pohvalio je vjernike koji daju zekat, kazavši: “A vjernici i vjernice prijatelji su jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i molitvu obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah, sigurno, smilovati. Allah je doista silan i mudar.” (Et-Tevba, 71)

S druge strane, onome ko bude izbjegavao ovu obavezu zbog pretjeranog tvrdičluka ili iz drugog razloga, Allah prijeti bolnom kaznom: “Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovom putu – navijesti bolnu patnju. Na Dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!” (Et-Tevba, 34–35).

Imetak na koji se daje zekat ne tretira se nagomilanim imetkom čijim vlasnicima Uzvišeni Allah prijeti u prethodnom ajetu, bez obzira na to o kolikoj se količini imetka radilo (Kurtubi, El-Džamiu li ahkamil-Kur’an).  Kada je Ibn Omer upitan o tome šta se smatra nagomilanim imetkom, rekao je: “Imetak na koji se ne daje zekat.”

Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada ljudi prestanu davati zekat, Allah će im uskratiti kišu, a da nije stoke, kiša im ne bi ni pala.” (Ibn Madže i Hakim).

Kada nastupi najodabraniji mjesec u godini, mjesec ramazan, u tradiciji nas Bošnjaka je da izvršavamo obavezu davanja zekata. To je bila praksa prvih generacija, kao što se prenosi u Muvetti imama Malika. Kada bi nastupio mjesec ramazan, Osman, r.a., govorio je: “Ovo je mjesec izdvajanja zekata, pa vratite dugove i onda ga izdvojite.”

Zbog uređenja i organizacije Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini posebno se naglašava važnost organizovanog prikupljanja zekata, vodeći se kur’anskim imperativom u 59. ajetu sure En-Nisa, u kojem Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim….’ (Nisa, 59)”

Budući da je zekat institucionalna vrsta ibadeta, od krucijalne je važnosti ispravno razumijevanje zekata i njegova primjena u svakodnevnom životu. To je veoma važno kako za muslimana kao pojedinca, tako i za cjelokupnu zajednicu muslimana.

Davanje zekata na adekvatan način u našem vremenu jeste jedna od najboljih potvrda pripadnosti islamu i lojalnosti Islamskoj zajednici. Vjernici koji daju svoj zekat u Fond Bejtul-mal postižu višestruke efekte, za koje će, ako Bog da, biti višestruko nagrađeni. Prvi efekat je izvršavanje jedne od pet najznačajnijih vjerskih dužnosti, čime svjedoče i potvrđuju svoju pripadnost islamu.

Drugi je izvršavanje obaveze u skladu sa šerijatskim propisima i važećim propisima Islamske zajednice u BiH, čime iskazuju podršku i potvrđuju lojalnost Islamskoj zajednici, koja je potvrda postojanja i jedan od stubova opstanka muslimana na ovim prostorima.

Treći aspekt je za savremene muslimane izuzetno značajan, a to je sposobnost da budu dio organiziranog sistema, koji putem jačanja Fonda Bejtul-mal jača jedinstvo i poziciju muslimana na ovim prostorima.

Prvi koji je uveo Bejtul-mal u islamu je bio Omer, radijallahu anhu, kada se proširila islamska država 15-te godine (po nekima 20-te) po hidžri, ovo navode Ibn Kesir i Ibn Haldun. Neki učenjaci kažu da je moguće da je postojao Bejtul-mal i za vrijeme Ebu Bekra, jer se u biografiji tabi’ina Mu’ajkiba Ibn Ebi Fatime kako navode Ibn Abdulberr i Ibn Hadžer spominje da je on bio zadužen za Bejtul-mal a bliže je ovo prvo.

“Poslanik, a.s., je poslao čovjeka po imenu Ibn Lutbijje iz plemena Esed da prikupi zekat Benu Sulejma. Kada se vratio, sveo je račun s njim.” (Buharija). Jusuf El-Karadavi kaže: “Jasno značenje riječi: ‘Uzmi iz njihovih imetaka zekat…’ daje pravo prikupljanja zekata vođi, bilo da je u pitanju vidljiv ili skriven imetak. To je primjenjivao Muhammed, a.s., kao i dvojica halifa nakon njega. Kada je vlast preuzeo Osman, r.a., i kada je postalo očito da su se ljudi promijenili, nije želio da prikupljači pretražuju skriveni imetak ljudi, pa je prenio ovlasti dijeljenja zekata na vlasnike, i to mu ashabi nisu osporili.”

Dakle, zekat se prikuplja organizovano u jedan fond jer je to sunnet Poslanika a.s., Ebu Bekra r.a., i Omera r.a. Upitan je Abdullah in Omer r.a. o tome kome dati zekat, pa je odgovorio: “Uplati ga predvodniku naroda, tj. vladarima, ali znaj da u tvom imetku ima još obaveza pored zekata.” (Musannef Ibn Ebi Sejbe).

Budući da je islam vjera sistema, jedno od ključnih pitanja savremenih muslimana je i pitanje potvrde svoje vjere kroz sistemski uređene mehanizme. Molim Allaha da ukabuli ibadete u ovom mubarek mjesecu i ujedini nas oko svoje riječi.

(Preporod.info)