Reisul-ulema dr. Husein-ef. Kavazović: Mora se zaustaviti trgovina sudbinom zemlje i spriječiti da se Bošnjaci sabiju u enklave i geta
– Islamska zajednica će se morati oduprijeti pokušaju da je se ušutka, ona mora pružiti žestok otpor pokušajima da se bošnjački narod svede na vjersku grupu, da se sabije u enklave i geta, čiju sudbinu ne bi bilo teško predvidjeti – izjavio je danas reisul-ulema Islamske zajednice (IZ) u Bosni i Hercegovni Husein-ef. Kavazović.
U Sarajevu se danas održava redovna sjednica Sabora Islamske zajednice, a u svom obraćanju sabornicima, reisul-ulema Kavazović je kazao da su prilike u kojima se nalazimo danas izuzetno složene.
– U zemlji u kojoj živimo, na preko 70 posto njene teritorije, uskraćuju nam se osnovna ljudska prava. Negira se naše nacionalno ime u namjeri da se svedemo na vjersku skupinu; uskraćuju nam se naša kulturna prava; atakuje na privatnu i vakufsku imovinu; uskraćuje nam se pravo na izgradnju vjerskih objekata… Živimo pod stalnom prijetnjom sukoba i opstanka zemlje: secesijom, veličanjem ratnih zločinaca, negiranjem zločina, promoviranjem grupa i udruženja s fašističkim programima, nerijetko podržanim od strane ekstremnog dijela sveštenstva i političara, bez distanciranja i osude. Na sve ovo nema skoro nikakve reakcije domaćih i međunarodnih zvaničnika, organa i sudova, kancelarije OHR-a i stranih ambasada, ili su one u najvećem broju slučajeva kurtoazne – kazao je reisul-ulema.
Naglasio je da će “naša borba za slobodnu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu ovisiti samo i prije svega od nas samih”.
– Moramo mijenjati paradigmu na kojoj temeljimo svoj odnos prema zemlji, državi, društvu, javnom dobru, imovini i javnim poslovima. Moramo se snažno založiti za slobodu ljudi, javnog govora, odgovornosti za vođenje javnih poslova, transparentnost u vršenju vlasti, javnog zagovaranja i dogovaranja, transparentnosti u trošenju javnih sredstava, založiti se za mir, ljudska prava i prava na vlastitu kulturnu i religijsku autonomiju – poručio je, između ostalog, reisul-ulema Kavazović.
Agencija MINA govor reisul-uleme prenosi u cijelosti:
“Svako zasjedanje Sabora Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, našeg najvišeg predstavničkog tijela, važan je događaj za muslimane u domovini i izvan nje. Na jednom mjestu okupljaju se članovi naše Zajednice i u ime muslimana raspravljaju i odlučuju o važnim pitanjima. Atmosfera i način vođenja rasprava, donošenje odluka i zaključaka, podnošenje inicijativa…, slika su našeg organizacijskog sazrijevanja i jačanja.
Sabor je ogledalo i garant našeg jedinstva i zajedništva, kako u domovinskim zemljama, tako i u dijaspori. O tome treba da se svi neprestano brinemo. Ovaj visoki predstavnički organ naše Zajednice je svojim radom u nju unosio sigurnost, i onda kada je pristup nekim pitanjima bio različit, ponekad i oprečan. Nikada nismo ovdje imali prepirku ili nedostojan način komuniciranja. Za ove četiri godine uvijek se odgovorno i savjesno diskutiralo i raspravljalo, držeći u fokusu opći interes našeg vjerničkog naroda i naše Zajednice.
Današnjim zasjedanjem, priveden je kraju četverogodišnji mandat u ovom sazivu. U ime muslimana, članova Islamske zajednice, i u svoje ime, zahvaljujem se vama, braći i sestrama, za sve što ste činili i činite da naša Zajednica bude mjesto sigurnosti i međusobnog povjerenja, mjesto predanosti vjeri i zajedništvu. Pozivam vas da nastavite brinuti i pomagati našu Zajednicu, kao što ste to i do sada radili.
Duboko sam ubijeđen da organizirano djelovanje u institucijama, uz poštivanje pravila, propisa i procedura, čuva Zajednicu od samovolje, otklanja greške i sprečava neodgovorno ponašanje pojedinaca i grupa.
U protekle četiri godine susretali smo se s teškim izazovima i neizvjesnostima, kako unutar Zajednice tako i van nje.
Pandemija korona virusa, koja u nekim dijelovima svijeta još uvijek traje, imala je utjecaja i na naše živote i naš rad. Svi smo se morali prilagođavati vanrednim prilikama, uvoditi posebne mjere, uvoditi poseban režim rada u našim džamijama, mektebima, obdaništima, školama i fakultetima, te našoj administraciji. I sam Sabor Islamske zajednice se prilagodio takvim prilikama.
Uporedo s pandemijom, trajala je i velika migrantska kriza, koja se, mogli bismo reći, slomila na našoj Zajednici i na našem narodu, drugi su bili posmatrači, govorili su da ih se ta ljudska tragedija ne tiče. Islamska zajednica je nastojala dati svoj doprinos u pomaganju tim ljudima. Nerijetko smo bili optuživani da pružamo pomoć teroristima, koji su došli da okupiraju Bosnu i Hercegovinu, iako smo našu pomoć distribuirali putem međunarodnih organizacija i humanitarnih društava.
U hajku protiv Islamske zajednice uključivali su se i pojedini nosioci vlasti i novinari sumnjiva morala. Imali smo i težak slučaj zloupotrebe vjerskog autoriteta i imovine Islamske zajednice u Medžlisu IZ-e Banja Luka, što je kulminiralo podizanjem optužnice i vođenjem građanske parnice na sudovima u Banjoj Luci i Sarajevu.
Ovaj saziv Sabora, Vijeća muftija i Rijaseta Islamske zajednice uspio je održati stabilnost u Zajednici u izazovnom vremenu i teškim političkim, sigurnosnim, zdravstvenim i ekonomskim prilikama. Hvala vam svima zbog toga.
Braćo i sestre!
Prilike u kojima se nalazimo danas, u kojima djeluje naša Zajednica i živi naš vjernički narod u domovini i dijaspori izuzetno su složene. Dozvolite mi da sa vama podijelim svoju zabrinutost i da na ovom mjestu ukažem svima nama, muslimanima – pripadnicima Islamske zajednice, ali i svim građanima Bosne i Hercegovine, na moguće posljedice društvenih procesa koji nas zatiču i pretiču, a mogu biti sudbonosno važni za nas, narod i državu.
Više od deset godina vodimo borbu s institucijama Bosne i Hercegovine u nastojanju da potpišemo ugovor s državom. Potpisivanjem ovog ugovora osnažio bi se položaj muslimana i dodatno garantirala i konkretizirala njihova prava na nesmetan vjerski život, pojedinačna ljudska i vjerska prava: pravo na obred, obrazovanje, pravo na uživanje i zaštitu vakufske imovine, pravo na poštivanje ličnosti i dostojanstva muslimana… Sve vrijeme smo, mimo naših uvjerenja, mislili da se radi o nekom trenutnom nerazumijevanju, ili sitnim političkim trgovinama među našim političarima, koji su mogli, a nisu htjeli završiti taj posao.
Sada smo uvjereni da se radi o smišljenom činu, strateškoj nakani političara iz srpskog i hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini i njihovih međunarodnih mentora i pojedinaca iz drugih vjerskih zajednica, da se muslimanima ne dozvoli da budu ravnopravni s drugim, kršćanskim zajednicama. Potvrđuju to i izjave u kojima se osporava pravo Islamske zajednice da predstavlja bosanskohercegovačke muslimane.
Ovih dana se čuju i poruke, koje nam šalju iz pojedinih centara političke moći, od ljudi koji su se osjetili važnim nakon izbora, da bi se Islamska zajednica trebala reformirati, vjerovatno za njihove potrebe, disciplinirati i ušutkati. Time se najbrojnija vjerska zajednica u zemlji ucjenjuje i diskriminira i nastoji ostaviti bez mogućnosti ostvarivanja svojih zagarantiranih prava, koja su bezuslovno data Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi u Bosni i Hercegovini. To se čini prema vjerskoj zajednici koja je bila žrtva Agresije, čiji su imami zvjerski ubijani, mučeni i zatvarani, a na stotine džamija porušeno i vjernički narod masakriran, silovan i protjeran.
Uprkos našim nastojanjima da damo svoj doprinos u čuvanju mira i vraćanju povjerenja među ljude u Bosni i Hercegovini, našem radu na podizanju svijesti o ličnoj odgovornosti pojedinaca za zločine, kako bi se spriječilo širenje mržnje prema narodima iz kojih zločinci dolaze, uprkos našem predanom radu na suzbijanju širenja ekstremnih i radikalnih shvatanja vjere, našoj pomoći i nastojanju da se ublaži izbjeglička kriza, nas se proglašava prijetnjom, radikalnim elementom na granicama Evropske unije, državom u kojoj živi većinsko muslimansko stanovništvo s kojim Evropa ne zna šta da radi. Ne dolaze ove optužbe samo iz političkih krugova, već i iz pera urednika listova vjerskih zajednica.
Ponovo se kreira narativ, koji neumoljivo podsjeća na onaj koji je devedesetih godina prošlog stoljeća dolazio iz Srbije, a sada s naše zapadne strane: bosanskohercegovački muslimani su sigurnosna prijetnja. Tu je i priča o bošnjačkom nacionalizmu, o tome kako mrzimo druge… Po tom narativu, nabada se o tome koji tip muslimana je prihvatljiv za kršćansku Evropu. Sve se ovo događa pred našim očima i plete u političkim krugovima, u kojima, nažalost, učestvuju i oni koji su bili svjedoci teških zločina i genocida nad nama.
Na drugoj strani, veličaju se zločinačke tvorevine, ratni zločinci se slave kao heroji, proglašavaju se pokajnicima i blaženima, odlikuju se i dočekuju kao nacionalni heroji i vjerski velikodostojnici.
U zemlji u kojoj živimo, na preko 70 % njene teritorije, uskraćuju nam se osnovna ljudska prava: pravo na pristup poslovima u javnom sektoru; pravo na neometan posjed; pravo na bosanski jezik; pravo na obrazovanje u javnim školama iz nacionalne grupe predmeta. Negira se naše nacionalno ime u namjeri da se svedemo na vjersku skupinu; uskraćuju nam se naša kulturna prava; atakuje na privatnu i vakufsku imovinu; uskraćuje nam se pravo na izgradnju vjerskih objekata… Živimo pod stalnom prijetnjom sukoba i opstanka zemlje: secesijom, veličanjem ratnih zločinaca, negiranjem zločina, promoviranjem grupa i udruženja s fašističkim programima, nerijetko podržanim od strane ekstremnog dijela sveštenstva i političara, bez distanciranja i osude. Na sve ovo nema skoro nikakve reakcije domaćih i međunarodnih zvaničnika, organa i sudova, kancelarije OHR-a i stranih ambasada, ili su one u najvećem broju slučajeva kurtoazne.
Svakodnevno slušamo zlonamjerna podmetanja, uvrede i ponižavanja bosanskohercegovačkih muslimanima od strane dijela najviših domaćih i zvaničnika susjednih zemalja, predsjednika i ministara. Politike koje su bile nosioci Udruženog zločinačkog poduhvata protiv bosanskih muslimana oživljene su. Ljudi koji su osuđeni na sudovima za zločine i politike koje su zastupali primaju odlikovanja po Hrvatskoj i Srbiji, kao i vojne formacije koje su te zločine činile. Oni koji su stavljani na takozvane crne liste postaju prihvatljivi nosioci promjena, poželjni politički partneri međunarodne zajednice, koji će nas voditi u bolju budućnost. Ono što trenutno vidimo na sceni u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori isti je scenario.
Braćo i sestre!
Ne govorim ovo da bih lamentirao nad našom sudbinom, ili da se žalim zbog toga što naši prijatelji ne žele da pokažu pošten i pravedan odnos prema našem narodu, da budu dosljedni svojim demokratskim i slobodarskim načelima, na koja se pred nama često pozivaju.
Govorim ovo da podsjetim da naša borba za slobodnu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu će ovisiti samo i prije svega od nas samih. Moramo mijenjati paradigmu na kojoj temeljimo svoj odnos prema zemlji, državi, društvu, javnom dobru, imovini i javnim poslovima. Moramo se snažno založiti za slobodu ljudi, javnog govora, odgovornosti za vođenje javnih poslova, transparentnost u vršenju vlasti, javnog zagovaranja i dogovaranja, transparentnosti u trošenju javnih sredstava, založiti se za mir, ljudska prava i prava na vlastitu kulturnu i religijsku autonomiju.
Na političkom polju svjedočimo dubokim političkim podjelama u našem narodu. Te podjele nisu idejnog već interesnog karaktera. One su se pretvorile u klanovske obračune i lične animozitete. U vremenu koje je pred nama bit će potrebno osokoliti nove snage, koje imaju znanja, morala i kredibiliteta, da se uključe u javni život, kako bi se zaustavila trgovina sudbinom zemlje.
Islamska zajednica će se morati oduprijeti pokušaju da ju se ušutka. Ona mora pružiti žestok otpor pokušajima da se bošnjački narod svede na vjersku grupu, da se sabije u enklave i geta, čiju sudbinu ne bi bilo teško predvidjeti.
Ipak, uprkos svim pritiscima kojima smo izloženi od naših dušmana i unutarnjim slabostima koje nam oduzimaju snagu, uočavam rađanje novih snaga, generacije mladih, obrazovanih i patriotski opredijeljenih ljudi, spremnih na borbu za slobodu, bez političkih kalkulacija. Moramo ih podržati.
Poštovani članovi Sabora!
U četiri protekle godine marljivo smo radili na tome da se misija Islamske zajednice u kontinuitetu održava i unapređuje. Radili smo na inoviranju programa u vjersko-prosvjetnom i obrazovnom sektoru. Značajno smo unaprijedili naše medije; završili gradnju zgrade Rijaseta; otvorili medresu u Banjoj Luci i osposobili je za nesmetan rad; kupili smo zgradu za potrebe našeg fakulteta u Zenici; proširili kapacitete medresa u Visokom i u Tuzli; osigurali dio sredstava za renoviranje zgrade ženskog odjeljenja Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu; kupili smo zgradu za potrebe Gazi Husrev-begovog vakufa u samom srcu Baščaršije… Otvorili smo dom za stare u Mostaru, višenamjenske objekte u Fojnici i Kiseljaku… Realiziraju se značajni vakufski projekti u Sanskom Mostu, Zenici, Sarajevu, Tuzli, Brčkom, Bijeljini, Janji i drugim gradovima. Nastavljamo izdvajati sredstva i privlačiti donacije u socijalne i obrazovne svrhe. Pred nama su i drugi projekti, kojima želimo ojačati Zajednicu i njenu sposobnost da uspješno vrši svoju misiju.
U narednom periodu ćemo se usmjeriti na profitabilne vakufske projekte, na podizanje kapaciteta proizvodnje električne energije na vakufskim parcelama itd. Namjera nam je da osnažimo djelovanje Islamske zajednice u njenoj primarnoj misiji.
Poštovani sabornici.
Na dnevnom redu današnjeg zasjedanja Sabora su važni dokumenti, pripremljeni za razmatranje i usvajanje s vaše strane: plan rada Rijaseta s prijedlogom budžeta i odlukom za njegovo izvršenje u 2023. godini. Iz ovih dokumenata možete uočiti kontinuitet našeg postepenog rasta i razvoja u svim segmentima naše misije. Pripremili smo i neke druge akte, koje bi trebalo usvojiti, a koji će učvrstiti našu Zajednicu u njenom radu, kao i dopune nekih već postojećih odluka.
Na današnjoj sjednici je i prijedlog imenovanja novog saziva Rijaseta za mandatni period 2023-2026. godine. Trojica od peterice članova Rijaseta završavaju svoje mandate na pozicijama članova Rijaseta. Oni nemaju pravo na treći mandat, te sam na ove pozicije predložio nove ljude. Dosadašnjim članovima Rijaseta želim se najiskrenije zahvaliti na njihovoj predanosti, posvećenosti i nesebičnosti u radu. Vrijedno su radili i hrabro nastupali u vršenju postavljenih zadataka, štiteći interes Zajednice i postojano stojeći u odbrani njenih vrijednosti. To su čestiti, vjerni, odani i vrijedni ljudi: Ismail Smajlović, Razim Čolić i Zejnil Rebihić. Oni će nastaviti s nama raditi na drugim poslovima, koji im budu povjereni.
Na kraju, želim vam se još jednom zahvaliti na svemu što ste činili tokom svog mandata. Vašu snažnu podršku osjećali smo svi u Zajednici, od imama do reisul-uleme. Zahvaljujem se predsjedniku i potpredsjednicima Sabora na podršci koju su nam pružali i na savjetima i smjernicama, i meni i svim članovima Rijaseta. Želim vam puno uspjeha u daljem radu i svaki hajr u životu“.
(www.islamskazajednica.ba)
