Hutba glavnog imama u Hadži Ali-begovoj džamiji u Travniku: “Članarinom ne slabiš sebe, već jačaš svoju vjeru, svoj džemat i svoju Zajednicu”

Prvu hutbu u novoj kalendarskoj 2026. god. glavni imam MIZ Travnik Edin-ef. Memić održao je u Hadži Ali-begovoj džamiji u Travniku.Zbog važnosti same teme i pozitivnih reakcija na istu, hutbu prenosimo u cjelosti:

„Ko je taj koji Allahu drage volje zajam daje, pa mu ga On mnogostruko vraća? Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se vratiti.“(El-Bekare, 245)

Na početku svakog posla i svakog govora neka je hvala Allahu koji nas daruje različitim blagodatima i neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda, a.s., koji nas je podučio da je zahvalnost Allahu na njegovim blagodatima dio imana/vjerovanja.

Cijenjeni džema'te.Davno je prošlo vrijeme kada je u Bosni prvi put proučen ezan. Toliko davno da pouzdano ne znamo ni kojeg datuma, ni gdje, a kamoli ko ga je proučio. Ali ono što znamo jeste da se ezan u Bosni nikada više ugasio nije. A vjerujemo i da neće ako Bog da! On se širio postepeno i učvršćivao tamo gdje bi došao. Učio se sa niskih i visokih munara, bez i sa razglasom, živ čovjek ili snimljeni zvuk, učili ga stari i djeca, obučeni i neobučeni. Učenje ezana kojeg ovdje navodimo kao simbol namaza i institucionalnog predstavljanja islama nije dolazio u pitanje ni u najtežim vremenima od Austro-Ugarske okupacije, balkanskih i svjetskih ratova, pa da ovog posljednjeg rata – rata koji je za cilj između ostalog imao i to: ugasiti ezan rušenjem džamija i progonstvom onih koji se sa ezanom identifikuju. Interesantno je s tim u vezi primjetiti da su se ljudi nakon posljednjeg rata na svoju ognjišta sa kojih su protjerani vraćali uporedo sa ezanom – ezanom koji je ljude zvao na namaz, ali i da se vrate svojim kućama. Kroz sva ta vremena ljudi su iznalazili načine kako da ezan održe neupitnim kao svoju identifikaciju, pa makar mu se i ne odazivali. Sasvim jasno, najsigurnije vrijeme za ezan bilo je vrijeme prosperiteta vakufa iz čijih su se prihoda održavale džamije i vjerski život unutar njih, pa sve do vremena konfiskacije vakufskih dobara i svođenja opstojnosti ezana na dobru volju ljudi izraženu kroz dobrovoljne priloge i vazifu/odnosno članarinu koja je danas osnovni prihod svakog džemata pa i IZ-e u cjelosti.Iako je članarina IZ-i jedno od onih pitanja koja kod ljudi izaziva nelagodu, ponekad i ljutnju, a njeno neplaćanje nehatluk, revolt ili nešto treće, ipak je potrebno barem u periodu kada je kalendarska godina na izmaku, a početak nove skorašnji, upitati se šta je za nas članarina? Je li to mrski namet – kako često komentarišemo na društvenim mrežama, ili nečija pohlepa – kako često tumačimo po kahvama, ili davanje da nas ima ko zakopat’ kada umremo – kako često pojašnjavamo na sijelima, ili je pak članarina tek skromni mjesečni, kvartalni, polugodišnji ili godišnji doprinos u moru drugih većih, neupitnih i ozbiljnijih dadžbina u našim buđetima? Prije nego ponudimo odgovor na ovo pitanje, prisjetimo se da je naš imetak, ma kakav količinski bio, blagodat i kušnja Uzvišenog Allaha kojeg on daje i vjernicima i nevjernicima. Uzvišeni kaže: „I neka znate da su imetci vaši i djeca vaša samo iskušenje, i da je samo u Allaha nagrada velika.“ (El-Enfal,28.)

Imetak, kur'anskim izrazom kazano mal, predstavlja svaku vrstu pokretne ili nepokretne imovine, uključujući i platežna sredstva svoga vremena. Kada Allah govori o posjednicima imetaka shodno načinu na koji ga troše onda govori o tri vrste ljudi: o onima koji svoje imetke troše da bi od Allahova puta odvraćali; o onima koji svoje imetke troše na Allahovom putu; i o onima koji svoje imetke troše da bi stekli popularnost među svijetom.

Da, u svim vremenima postoje upravo ove tri vrste ljudi, a samo jedna od njih je na ispravnom putu, čije će ih trošenje imetka odvesti u Džennet, a i na ovom svijetu bit će im namireno višestruko. To je ona skupina koja svoj imetak troši na Allahovu putu. Preostale dvije skupine najbolje opisuje Kur'an kroz Allahove riječi: „Oni koji ne vjeruju troše imetke svoje da bi od Allahova puta odvraćali. Oni će ih sigurno utrošiti, zatim će zbog toga žaliti i na kraju će pobijeđeni biti. A oni koji ne budu vjerovali – u Džehennem će biti potjerani“ (El-Enfal, 36) i: „I one koji troše imanja svoja da se pred svijetom pokažu, a ni u Allaha ni u onaj svijet ne vjeruju. – A kome je šejtan drug, zao mu je drug!“ (En-Nisa, 38.). Odvraćanje od Allahovog puta manifestira se na različite načine: propagandom, kreiranjem zabava, oslabljivanjem morala, represijama protiv vjernika, ili pak pokretanjem ratova. Za svaki od ovih načina ljudi i sistemi troše i ulažu ogromne sume novca, ne samo milione nego i milijarde – i to na godišnjem nivou, samo sa jednim ciljem, a to je da se nur Allahovog dina ugasi: “Oni žele ustima svojim utrnuti Allahovo svjetlo, a Allah želi vidljivim učiniti svjetlo Svoje, makar ne bilo po volji nevjernicima.” (Et-Tevbe, 32.)

Nasuprot ovim izopačenim stavovima, vjernici svoje imetke troše za Allahovu vjeru i njeno očuvanje, ne samo za vrijeme u kojem oni žive, nego i za vremena u kojem će živjeti njihova pokoljenja. Uzvišeni kaže: „Onima koji troše imetke svoje na Allahovom putu, a onda ono što potroše ne poprate prigovorima i uvredama, pripada nagrada Gospodara njihova! Njima nema straha niti će oni tugovati!“ (El-Bekare, 262). Govoreći o njima u suri Al-i ‘Imran navodi da je udjeljivanje osobina onih koji su svjesni Uzvišenog Allaha. Isto tako se u surama El-Enfal i Šura ističe da je to i osobina onih koji istinski vjeruju i koji se oslanjaju na Allaha, dž.š. , te poslušnih i predanih robova (sura Hadž); i da su oni od robova Milostivog (Furkan).

Govoreći o vrijednosti udjeljivanja Poslanik a.s. između ostalog kazao je: „Sadaka neće umanjiti imetak“. Iako postoje mnogi načini kako se Allahova vjera pomaže, u našim okolnostima življenja Islama – članarina je jedan od njih od kojeg ne treba stvarati zazor. Naša članarina je „zajam Allahu“ kojeg On mnogostruko vraća, jer se tim zajmom održava ezan, beš-vakat, džuma, bajrami, a posebno mekteb. U svakoj naučenoj fatihi našeg djeteta u mketebu – tvoj je udio kroz članarinu. „Zajam Allahu” spomenut u Kur'anu prema tumačenju hz. Omera i drugih predstavnika rane tradicije znači: “Imovina potrošena na Allahovom putu.”

Ako si od onih koji je redovno izmiruju, hajr dovom zahvaljujemo moleći Allaha da ti namiri na oba svijeta, a to je Njegovo obećanje. A ako si od onih koji nije član iz bilo koje razloga, obrati se svome džematskom blagajniku ili na blagajnu medžlisa koji će ti shodno pravilima omogućiti lahko učlanjenje i dogovorno izmirenje obaveza. Svojom članarinom pomozi ezan u mjestu u kojem boraviš, jer je to pravda, dobrovoljnim prilogom ne zaboravi mjesto odakle dolaziš, jer je to obzir. I znaj: „članarina nije, kao što se nažalost pogrešno poima kod priličnog broja naših ljudi, ulaganje u smrt. Naprotiv, ona je ulaganje u život, kako dunjalučki jer zahvaljujući njoj naša sela i gradovi imaju žive džamije a one su njihov identitet, tako i u ahiretski, onaj stvarni jer je ona dobro djelo, ona je borba na Božijem putu imetcima, ona je istinsko ulaganje u naš ahiretski život jer se dijeljenje u islamu definiše kao, davanje od sebe sebi.“

Usporedbe radi: Prema službenim podacima Porezne uprave Federacije BiH, ukupni promet sportskih kladionica i automat klubova/kasina u ovoj 2025. godini prešao je skoro 2 milijarde konvertibilnih maraka. Od toga je 1,5 milijarde KM ostvaren kroz sportske kladionice, dok je 600 milijuna KM proknjiženo u automat klubovima i kasinima.

Allahu naš molimo te, učini da budemo zahvalni na tvojim blagodatima i učini nas od onih čiji će imetak na Sudnjem danu biti razlogom sreće, a ne razlogom kajanja. Amin.