Holivudsko šetalište slavnih: Jedina zvijezda po kojoj se ne gazi

Kad je Muhammedu Aliju ponuđena zvijezda sa njegovim imenom na Holivudskom šetalištu slavnih (Hollywood Walk of Fame) on je to odbio  rekavši: “Ja nosim ime našeg Poslanika s.a.w.s i nemoguće je da dopustim ljudima da gaze po njegovom imenu.”

Pragmatični Amerikanci, kako bi sačuvali uspomenu i odali priznanje najpoznatijem profesionalnom bokseru teškašu u historiji, našli su alternativno rješenje-zvijezdu s imenom Muhamed postavili su na zid zgrade uz šetalište, a tom činu je prisustvovao i veliki Ali. Tako je slavni Muhamed jedini od velikog broja slavnih čija se zvijezda s imenom ne nalazi na trotoaru Holivudskog šetališta slavnih, već iznad njega, kako ne bi bila pod nogama šetača. Ne zbog njega, već zbog Poslanika Muhameda s.a.w.s. Veliki Ali koji je prije prihvatanja islama nosio ime Kasijus Klej(Cassius Marcellus Clay), poznat je i po tome što je svojevremeno odbio da kao vojnik SAD sudjeluje u agresiji na Vijetnam 1967.godine, zbog čega je bio i osuđen a oduzete su mu i titule prvaka u boksu, zabranjeni bokserski nastupi, te je pauzirao tri godine.

Islam je prihvatio s dvadesetak godina pod utjecajem grupe Nacija Islama uzimajući ime Cassius X, po ugledu na drugog poznatog člana te sekte Malcoma X. Sekta je bila simbol borbe crnačkog stanovništva SAD protiv ropstva i ugnjetavanja. Vođa sekte uskoro mu je dao novo ime Muhammad Ali.

Cassius Marcellus Clay, rođen je 18. 01.1942. godine u Luisvilu, SAD. Sa 12 godina počeo je učiti prve lekcije o boksu, aveć sa 16 dospio  u četvrtfinale regionalnog prvenstva u Čikagu. Zlatnu olimpijsku medalju osvajio je 1960. godine, koja mu je bila odskočna daska u profesionalnoj karijeri. Sa 22 godine, 1964. godine, postaje svjetski šampion u teškoj kategoriji, što je bio uvod u karijeru koja je trajala više od 20 godina i u kojoj je tri puta osvojio titulu svjetskog prvaka. Svjetski šampion je postao godinu dana nakon prihvatanja islama. Po prihvatanju  islama 1963. godine mijenja ime i postaje Muhamed Ali. U svom intervjuu, 1991. godine, Ali je, vezano za taj značajni preokret u životu, izjavio: “Bio sam Cassius Clay. Jeo sam svinjetinu. Bio sam crnac i nisam imao dovoljno samopouzdanja. Mislio sam da su bijelci superiorniji. Bio sam kršćanin koji se zvao Cassius Clay”.

Islam i redovni namazi u džamijama su mu povratili pouzdanje. Prestao je misliti da su bijelci superiorniji, a upornim iščitavanjem Biblije pronalazio je određene kontradiktornosti koje je tumačio ljudima ističući prednosti islama i Kur`ana, što čini i danas, uprkos teškom  oboljenju, teškom govoru i  i kretanju zbog Parkinsonove bolesti.
Ali je u svojoj karijeri imao 56 pobjeda i samo 5 poraza. Jedni su ga voljeli , ali drugi i mrzili zbog harizmatičnog i uvjerljivog, katkad i namjerno hvalisavog  načina opisivanja sebe, svoje borbe i svojih vjerskih ubjeđenja koja je čvrsto branio.  Muhamed Ali se povlači iz svijeta profesionalnog boksa 1981. godine, a ubrzo  mu je dijagnosticirana i Parkinsonova bolest koja nije spriječila njegovu odlučnost da sprovodi svoju islamsku dužnost, a to je činjenje dobra. On  je donirao milione dolara humanitarnim organizacijama a mnoge dobrotvorne akcije je podržavao anonimno. Prije izbijanja Zaljevskog rata, 1990. godine susreo se i sa Sadamom Huseinom u Iraku, te pregovarao oko oslobađanja 15 talaca. Pozvao je, 1997. Godine i američku vladu da donira novac ugroženim stanovnicima Ruande, te sudjelovao još u čitavoj lepezi humanitarnih akcija.
Muhamed Ali je na ceremoniji otvaranja Zimskih olimpijskih igara 1996. godine u Atlanti, bio počašćen da, bakljom koju je nosio pred 800.000 posjetilaca, upali olimpijski plamen koji je označavao početak olimpijskih igara što je bio najdirljiviji  trenutak u životu velikog Alija.
Ali je čovjek koji nije savladavao prepreke samo u ringu, već i u svakodnevnom životu. To je čovjek koji se čvrsto drži svojih vjerskih ubjeđenja i kojeg  će simpatizeri i historija vječno pamtiti. On je jedina zvjezda po kojoj se ne gazi.