Mekteb je zavičaj naših duša

MEKTEB JE ZAVIČAJ NAŠIH DUŠA

(drugonagrađena hutba povodom završetka školske mektebske godine na javnom oglasu Uprave za vjerske poslove pri Rijasetu IZ u BiH)

UVOD:

Neka je Hvala Allahu dž.š. Koji sve zna, Koji čovjeka poučava Kur'anu i onome što čovjek ne zna, Koji se kune perom i onim što pera pišu, Koji je znanje učinio svjetlom, a učene ljude svjetlonošama i nasljednicima njegovih poslanika. On mudrost i znanje daruje kome On hoće, a kome su mudrost i znanje darovani, darovan je blagom velikim. On Uzvišeni kaže: „Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje.“ (El-Mudžadele, 11)

Neka je najljepši i najodabraniji salavat na posljednjeg Poslanika Muhammeda a.s. U hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre r.a. Poslanik a.s. kaže: „Kada čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela izuzev u tri slučaja: trajne sadake, korisnog znanja ili dobrog djeteta koje mu uči dovu!“ (Muslim).

Neka je selam i Allahov rahmet na njegovu časnu porodicu, njegove uzorite ashabe, na sve one koji su nas vjeri našoj učili, naše mu'allime iz mejtefa, naše muderrise iz medresa, i naše profesore sa fakulteta, kao i na naše bosanske šehide.

CIJENJENI DŽEM'ATE:

Baštineći kur'anske ajete i Poslanikove hadise koji govore o vrijednosti sticanja znanja kao prvorazrednoj zadaći, muslimani su nastojali te uzvišene riječi sprovoditi u djelo. Posebno su bili obazrivi prema riječima Poslanika a.s. koji ih poziva na podučavanje djece osnovnim vrijednostima Islama. Tako npr. u jednom hadisu Poslanik a.s. kaže „Podučavanje svoje djece počnite sa riječima la ilahe illellah“ (Ahmed), a u drugom kaže: „Odgajajte svoju djecu na tri polja: ljubavi prema vašem Poslaniku, prema njegovoj porodici i učenju Kur'ana.“ (Taberani) Brigu o islamskom odgoju i obrazovanju njihove djece muslimani su najčešće povjeravali onima koji su u vjerske znanosti bili upućeniji od njih. Na taj način dolazi do formiranja prvih institucija koje će služiti odgoju i obrazovanju djece u duhu Islama. Te institucije imale su različita imena: bejtul-ilmi, bejtu-t'alim, ali, najčešće njihovo ime bilo je mekteb. Historičari su saglasni da je mekteb jedna od najstarijih odgojno-obrazovnih ustanova u povijesti Islama. Svoj institucionalni karakter zadobiva u periodu hulefai-rašidina, unapređuje se i širi preko arapskih dinastija sve do Osmanlija koji također tu instituciju na sebi svojstven način unapređuju i šire. Svoje prve susrete sa mektebom Bošnjaci imaju dolaskom Osmanlija u Bosnu 1463. Opšte poznata je činjenica da prvi građeni objekti u Bosni od strane Osmanlija bijahu džamije, a u uz njih mektebi, odnosno ustanove u kojima su se sticala osnovna znanja. Ti su mektebi bili preteča osnivanju savremenih osnovnih škola. Ti prvi susreti ostaće trajnog karaktera sve do današnjih dana i ako Bog da u budućnosti. Kada je u pitanju mekteb i mektebska nastava na području BiH mnogo toga se do današnjih dana promijenilo. Promijenio se način osnivanja mekteba, infrastruktura; pedagoško-odgojne metode; nastavna sredstva; obrazovna kvalifikacija mu'allima; sadržaj mektebske nastave idr. Ali, isto tako, neke stvari ostale su iste. Naime, kroz svoj višestoljetni hod po urbanim i ruralnim bosanskim područjima mekteb je kao svoju stalnu konstantu imao svoje izazove izražene u ekonomskim neprilikama koje su bile karakteristične u vremenu smjene dvaju carstava, Osmanskog i Austrougarskog, ali i u vremenu otuđenja vakufskih dobara iz kojih su se finansirali mektebi a koje je kroz agrarnu reformu najozbilnije započela Kraljevina SHS, a nastavila komunistička vlast putem nacionalizacije. Tim izazovima treba dodati i represiju pojedinih državnih vlasti spram vjere i vjerujućih slojeva društva. Svi ti izazovi sa kojima se mekteb suočavao prijateli su njegovom gašenju. Tako bi možda i bilo da kroz sveukupno postojanje mekteba u njemu nije boravio mu'allim, kojeg možemo označiti kao drugu mektebsku konstantu u svim vremenima. U dokumentima iz perioda velikih izazova koje spomenusmo mu'allime najčešće nalazimo zapisane kao „učenu sirotinju“. Sam Bog zna kroz šta su sve prolazili i na kakva su sve iskušenja nailazili da bi sačuvali mekteb. Mu'allim je centralna figura mekteba u svim njegovim vremenima i formama. On je učitelj i odgajatelj. On je vrtlar koji ljubomorno sadi i njeguje sadnice budućnosti jednog naroda. Preko njegovih pleća prolaze sve mektebske krize i izazovi, a ispred nnjegovih očiju generacije i generacije djece koje on uči najvećim vrijednostima. Može se desiti da mekteb nema klupa, table ili savremenih nastavnih pomagala, ali uspješnog mekteba nema bez uspješnog mu'allima. Zato kao članovi ove Zajednice trebamo biti na usluzi njima dok su živi, a dovama ih se sjećati ako presele. I kao treću mektebsku konstantu možemo navesti cilj mektebske nastave a on je pripremiti i osposobiti polaznike da žive u skladu sa islamskim propisima. Taj cilj se ostvaruje kroz podučavanje polaznika Kur'anu i njegovom pismu, kroz učenje 33 dini-islamska šarta, kroz učenje o najljepšim svojstvima i kroz upoznavanje sa najvažnijim segmentima povijesti Islama.

SAVREMENI MEKTEB

Savremeni mekteb je izraz koji se odnosi na mekteb u savremeno vrijeme. Savremeno vrijeme u mekteb ne unosi samo savremena nastavna pomagala, niti savremene pedagoške metode rada koji su u našim mektebima prisutni. Ono pred mekteb donosi i savremene izazove. Oni se manifestuju u čovjekovoj otuđenosti od mnogih životnih i vjerskih vrijednosti. Živimo vrijeme u kojem pojedinac pod pritiskom materijalističko-konzumerističkog društva sve manje ima vremena za ispravan odgoj svoje porodice. Nastojeći odmoriti svoje dijete od petodnevnog školskog programa i svih onih vanškolskih aktivnosti koje se modernom djetetu nude od sportskih, kulturno-umjetničkih i njima sličnih, čovjek sadašnjice sa svojom djecom zaobilazi mekteb. Ne želimo reći da sve vanškolske aktivnosti kroz koje dijete jača svoje tijelo i svoj duh nisu važne, već želimo kazati da među njima i mekteb treba da zauzme svoje mjesto. Upravo iz razloga njegovog cilja koji je gore naveden, ali i zbog samih roditelja. Jer mekteb, kao ustanova u kojoj djeca školskog uzrasta stječu osnovna znanja o svojoj vjeri, kombinujući ih sa drugim znanjima i vještinama koje stječu u školi i van nje mogu postati samo bogatija i jača. Kao stimulativna mjera u tom smjeru neka nam posluži hadis sa početka ove hutbe u kojem Poslanik a.s. napominje da sva čovjekova djela prestaju s njegovom smrću izuzev u tri situacije, pa je, kao treću naveo dobro i odgojeno dijete koje za svoje umrle roditelje čini hajr-dovu. Ili, kada u drugom hadisu slikovito objašnjavajući kaže da će muž i žena na Sudnjem Danu biti posebno darivani i čašćeni, u posebnu odjeću odjevani, a na njihovo začuđeno pitanje kojim djelom su to zaslužili, odgovorit će im se, djelom vašeg djeteta koje je na dunjaluku učilo Kur'an. Ovaj izazov rješiv je kao i mnogi prije njeg, najprije uz tješnju komunikaciju na relaciji mu'allim – roditelj(i).

Stoga, mekteb je naš preuzeti emanet, on je istovremeno sredstvo i cilj, on je zavičaj naših duša, a njegovi polaznici su najveći kapital. On je garant naše budućnosti i opstanka u njoj, on je svjedočanstvo za nas ili protiv nas. Da bi ga predali kao emanet budućim generacijama u boljem stanju nego što smo ga zatekli moramo raditi više. U tom smislu predlažemo svakodnevnu pomoć mektebu u našem džematu, našoj mahali uz saradnju sa našim mu'allimima. Također predlažemo aktuelizaciju uvakufljenja dobara za potrebe mekteba čime bismo oživjeli davno uspostavljenu praksu naših predaka koji su svoja dobra striktno uvakufljavali za rad mekteba imajući pri tom sve stimulativne ajete i hadise koji govore o važnosti trajne sadake, pomaganja nauke, učenika i učenih. Na kraju prisjetimo se riječi Mehmed bega Kapetanovića Ljubušaka koji je u Istočnom blagu zapisao: „Kada se bašča okiti raznim cvijećem, a čovjek naukom i lijepom ćudi, svako bi rado blizu njih bio.“ Ne čini li mekteb, cijenjene džematlije, od naše djece ljude najljepših osobina?

Edin-ef. Memić

džem'at Jezerci, MIZ Travnik