Zašto klanjati namaz u džematu? – Edin-ef. Memić

Neka je najpotpunija zahvala Allahu dž.š. i neka je najodabraniji salavat na Poslanika Muhammeda s.a.v.s.; njegove ashabe, njegovu porodicu i na sve oni koji njih slijede u dobru do Sudnjeg Dana.

Cijenjeni džema'te:

Uzvišeni Allah dž.š. traži od svojih robova da Ga vjeruju, a onima među njima koji Ga vjeruju u obavezu je stavio izvršavanje stanovitih dužnosti čijim izvršavanjem potvrđuju svoje srčano-jezičko ispoljavanje vjere. Jedna od tih dužnosti je i obavljanje/klanjanje pet dnevnih namaza tokom dana: sabaha, podneva, ikindije, akšama i jacije. Tu obaveznost Uzvišeni Allah ističe na nekoliko mjesta u Kur'anu, a jedno od njih je i u 103 ajetu sure En-Nisa: „Zaista je vjernicima namaz propisan u odre­đeno vrijeme.“ (En-Nisa‘, 103.) Isto tako mnogobrojni hadisi Muhammeda a.s. ukazuju na važnost obavljanja namaza kao i na opasnost njegova zapostavljanja. U jednom od tih hadisa stoji: „Prvo zašto će čovjek odgova­rati na Sudnjem danu jeste namaz; pa ako mu namaz bude ispravan, biće mu isprav­na i ostala djela, a ako ne bude, neće mu biti ispravna ni ostala djela.“  Dodamo li tome da je posljednja Poslanikova oporuka njegovom Ummetu bila: „Namaz, namaz (tj. čuvajte namaz)“ onda nam može biti jasnija njegova važnost u našem svakodnevnom životu.

Međutim, cilj naše današnje hutbe nije govoriti o obaveznosti klanjanja pet-dnevnih namaza, već joj je cilj aktualizirati jedan vid njegovog obavljanja, a to je obavljanje namaza u džematu. Najjasniji povod tome jeste osjetno opadanje broja klanjača na dnevnim namazima u našim džematima, ali i nastupanje zimskog perioda koji je, kako u predaji stoji „proljeće za vjernička srca“, kroz koji se u našim džamijama intenziviraju mnogobrojne aktivnosti.

Dužnost obavljanja namaza odnosi se na svakog muslimana i muslimanku koji su punoljetni i umno zdravi. Ta dužnost može se izvršiti pojedinačno, ili kolektivno tj. u džematu. Za obavljanje namaza u džematu potrebna su najmanje dva čovjeka. U okviru ove hutbe pod terminom „namaz u džematu“ mislimo na namaz koji se klanja u džamiji. Osnovni izvori Islama, Kur'an i Sunnet apostrofiraju važnost obavljanja namaza u džematu. Tako npr. u kur'anskoj suri El-Beqare u 43. Ajetu se kaže: „Namaz obavljajte i zekat dajite i sa onima koji namaz obavljaju i vi obavljajte“. Ulema će, razmatrajući ovaj ajet, zauzeti stav da je klanjanje namaza u džematu – vadžib svakom onom ko ispunjava uslove za njegovo obavljanje, odnosno, svakom onom ko nema opravdanih razloga za izostavljane džemata a u koje spadaju: Bolest koja će se pogoršati ili otežati zbog odlaska; strah od ugrožavanja imetka i porodice tokom odsustva;  neprohodnost puta do džamije usljed velike kiše, snijega, vjetra, mrkle noći i sl., strah od smrti bližnje osobe koja se nalazi u smrtnoj postelji i dr.

A u dijelu 102. ajeta sure En-Nisa Uzvišeni veli: „Kada ti budeš među njima i odlučiš da zajedno sa njima obaviš namaz, neka jedni s tobom klanjaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete klanjali, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu klanjali pa neka i oni sa tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i neka budu na oprezu..“

Iako se posljednji citirani ajet odnosi na propis namaza u džematu u neposrednoj ratnoj situaciji među vojskom, on nam može pomoći da dokučimo važnost njegovog obavljanja u džematu u mirnodopskim uslovima kada smo u statusu civila. Hadisi Muhammeda a.s. mnogobrojniji su kada je riječ o klanjanju namaza u džematu. Oni uglavnom govore o vrijednosti obavljanja namaza u džematu, na koje vjernik ne bi trebao ostati „gluh“, ili govore o obaveznosti klanjanja namaza u džematu, ili govore o negativnosti onih ljudi koji ga ne obavljaju, odnosno o negativnosti same takve prakse. Između ostalih, Muhammed a.s. u hadisima o ovoj temi kaže:

• “Kada se jedan od vas abdesti po propisu, a potom ode u džamiju samo zbog namaza, Allah se obraduje takvom kao što se porodica obraduje nekome svome koji je bio dugo odsutan.” (Hadis bilježi Ibn Madže).
• “Kada čovjek izađe u džamiju, da obavi namaz radi Allaha, svaki put mu Allah, dž.š., pripremi mjesto u Džennetu, ljepše od onog što je imao prije toga. I tako svaki put kada dođe u džamiju radi namaza.” (Buhari)
• “Meleki se natječu oko zapisivanja boravka ljudi u džamiji između namaza, odlaska na namaze i upotpunjavanje abdesta u teškim okolnostima. Ko bude činio spomenuta djela živjet će u dobru i umrjet će u dobru.” (Hakim)
• “Namaz dvojice, u kome jedan predvodi drugog, kod Allaha je bolji od namaza četvorice koji klanjaju sami za sebe. Namaz četvorice koje predvodi jedan je vrijedniji kod Allaha, od namaza osmorice koji klanjaju ponaosob, a namaz osmorice koje predvodi jedan čovjek je bolji kod Allaha od namaza stotine koji ponaosob klanjaju.”
• „Namaz u džem'atu vrijedniji je od namaza pojedinca dvadeset i sedam puta.“ (Buharija)

Ali, nisu ovo jedine koristi koje jedan mu'min može ostvariti izvršavajući ovaj veličanstveni ibadet. Naši prethodnici, pa i savremenici nastojali su u svojim djelima sabrati sve ono što se u osnovnim izvorima Islama govori o zajedničkom klanjanju namaza. Jedan od njih je i Šejh Ebu Abdullah Musned ibni Muhsin El-Kahtani koji je u jednom svom kraćem djelu naveo četrdeset fadileta/koristi od obavljanja namaza u džematu među kojima mi navodimo:

• Potvrda imana;
• Pokoravanje Allahovoj naredbi;
• Pokoravanje Poslanikovoj naredbi;
• Uputa od Allaha;
• Namaz u džematu uzrokom je oprosta grijeha;
• Postajanje članom zajednice kojom se Allah ponosi pred melekima;
• Postajanje osobom koju meleki spominju pred Uzvišenim Allahom, a to se odnosi posebno na one koji u džematu klanjaju sabah i ikindiju;
• Zadobivanje Allahove zaštite;
• Oslobađanje od munafikluka/licemjerstva;
• Kuća u džennetu ( a to iz razloga što klanjanje u džematu podrazumjeva i popunjavanje safova, a za popunjavanje praznine u saffu hadisom je obećana kao nagrada kuća u džennetu);
• Upoznavanje i međusobno povezivanje, te postizanje bliskosti sa ostalim džematlijama/vjernicima ;

I kada bi nabrojali svih 40 koristi od namaza u džematu, ili kada ne bi nabrojali ni jednu, vjerniku je dovoljno, ili bi trebalo biti dovoljno to što ga na zajedničko klanjanje namaza pozivaju i Allah i Njegov Poslanik.

Cijenjeni džema'te, osnažimo svoju volju za obavljanje namaza u džematu, trudimo se da što više dnevnih namaza klanjamo u džamiji, posebno sabah i jaciju, iskoristimo svoje slobodno vrijeme, zdravlje i slobodu koje nam je Allah daravo, jer mnoga naša braća i sestre nemaju ni jedno, ni drugo ni treće da bi klanjali namaz u džematu. Ne tražimo razloge za ne dolazak u džemat, već tražimo razloge za dolazak, a samo neke od tih razloga naveli smo danas.

Neka nas Allah dž.š. na tom putu zajedno pomogne.

Edin-ef. Memić, džema'at Jezerci, 18.11.2016.g./18.safer 1438.h.g./